Palma Mauritia flexuosa, u Peruu zvana AGUAJE, nalazi se u čitavom slivu Amazonije. Palme stvaraju zajednice velike gustoće, oko 130-250 palmi po hektaru, stoga se močvare u kojima rastu nazivaju AGUAJAL. Ovaj ekosustav palmi obuhvaća oko 6 do 8 milijuna hektara peruanske Amazonije.

Pod pritiskom brže-više-lakše ljudi sijeku palme kako bi ubrali plod!

Wild harvest predstavlja model poslovanja koji možemo samo opisno pojasniti ili predstaviti u slobodnom prijevodu – divlja žetva. Drugim riječima, wild harvest uključuje izlazak u prirodu i branje izvornih namirnica koja se ručno prikuplja iz „divljih“ ili neupravljanih ekosustava. Želja mi je predstaviti važnost provođenja održive žetve u Amazonskom području, usko vezane uz palmu buriti čiji je skori nestanak primaran razlog pokretanja ovog projekta.

Pod pritiskom brže-više-lakše ljudi sijeku palme kako bi ubrali plod unatoč činjenici da glavni proizvod nije drvo. Velika potražnja održava visoku cijenu voćke na tržištu, a to rezultira intenzivnom i destruktivnom žetvom. Svakako je lakše i brže oboriti palmu negoli se na nju popeti. Dolaskom u Amazonu stanje se uopće nije činilo alarmantno. Buriti palme prisutne su posvuda. Ipak, promako mi je jedan detalj. Naime, kod buriti razlikujemo muški i ženski rod palme. Kako to obično biva, samo ženske palme daju plod, a njih nema na vidiku.

Već 1989. neke grupacije buriti palme u blizini Iquitosa potpuno su pretvorene u zajednicu muških stabala bez plodova. Berači su izvijestili da ponekad hodaju 3 do 4 dana kako bi pronašli prikladna stabla za žetvu, iako su samo nekoliko godina ranije morali hodati tek nekoliko sati. Kakvo je stanje danas, čak 30 godina kasnije? Samonikle buriti palme pogodne za žetvu preostale su jedino u udaljenim rukavcima rijeke Amazone.

Svjesni koliko moderno doba nanosi štete životnoj sredini, okrenuli smo negativan koncept u korist prašume. Kreirali smo ekološki brend Amazonskog ulja provođenjem ecofriendly žetve nad divljim/samoniklim biljem bez prethodne kultivacije prostora. Žetva u teškim uvjetima udaljenih dijelova Amazone zahtjeva više radne snage, ali ujedno osigurava stabilne prihode za brojne obitelji, pruža alternativu za destruktivne djelatnosti i čuva Amazonu za buduće naraštaje. Tijekom tri godine rada, edukacije i života s Amazonskim stanovništvom, stvoren je brand Mayantu.

Slike prikazuju razliku plantaže i divlje palme buriti kakve nalazimo u prašumi.

plantaža buriti palmedivlja buriti palma

Plantaža / Prašuma  – što je bolji oblik uzgoja?

Zbog neprekidne borbe za sunčevim zrakama u gustoj prašumi, biljke rastu u visinu. Buriti nerijetko doseže i 40 metara visine. Da bi berba u divljini bila još samo malo teže, visoke divlje palme obrasle su bodljama! Na internetu često nailazimo na fotografije ovih palmi, uredno posloženih na travnatoj livadi. Tako izgledaju plantaže koje stvara čovjek. Ne zaboravite da u prirodnom okruženju one rastu u močvari, stoga se palme intenzivno navodnjavaju. Palme na plantažama ne prelaze 10 metara visine, što ih čini pogodnim za berbu. Naime, uslijed velike izloženosti suncu palme ostaju nižeg rasta. Moram li spominjati da palme na plantažama služe isključivo za prehranu ljudi, šumske životinje svakako nisu dobrodošli gosti.

Monokulturne plantaže palmi glavni su uzrok deforestacije u područjima s velikom bioraznolikošću i rezultiraju destrukcijom ekosustava i životinjskih staništa.

Zemlja je ukradena nativnom stanovništvu i dana korporacijama za razvijanje plantaži palmi. Zloupotreba ljudskih prava i sukobi usko su povezani s krađom zemlje. Na plantažama se koriste kemikalije koje mogu rezultirati zagađenjem zemlje i izvora vode. Mito i korupcija alati su za širenje plantaža. Palmino ulje je generičko ime za sva ulja podrijetlom iz palmina ploda, međutim negativan trend usko je vezan za dvije vrste palmi uljarica. To su Elaeis guineensis i Elaeis Oleifera. Ove palme daju prinos deset puta veći od soje, uljane repice i suncokreta, stoga se koriste kao jeftino rafinirano ulje. Malezija i Indonezija dva su najveća proizvođača palminog ulja čiji je negativan utjecaj osuđivan od strane javnosti.

Iako nama prašuma djeluje poput nepregledne šume pretrpane biljkama; u očima Indijanaca prašuma je vrt koji je potrebno njegovati i održavati. Biljke nad kojima vrše žetvu povezane su šumskim putevima koje prvenstveno oblikuju životinje a potom koriste ljudi. Plodonosne biljke štite se od napada parazita poput raznih biljaka povijuša i penjačica koje opterećuju i guše stabla. Jedan aguajal u blizini sela može sadržavati dvjestotinjak palmi koje daju plodove dva puta godišnje. Palma proizvodi 4 do 8 plodonosnih grana, a svaka sadrži 500-2000 plodova. Prašuma je osmislila samoodrživu plantažu bez sadnje i navodnjavanja. Doseljenici iz gradova ovdje pronalaze brzu zaradu koju postižu destruktivnim obaranjem stabala, međutim udaljene plemenske zajednice njeguju ove prirodne vrtove generacijama. Uspostava zakona koji omogućuje zaštitu domorodačke zemlje, osigurao je opstanak plemena te održiv izvor visoko kvalitetnog ulja palme buriti.

Buriti se smatra najvažnijom socio-ekonomskom palmom u Amazoni.

Ovo voće u Amazonskoj prašumi konzumira nekoliko ekološki i kulturološki važnih životinjskih vrsta. Kada bi nabrajali, to su: tapir, nekoliko vrsta majmuna, šumske svinje, velike papige are, tukani pa čak ribe i kornjače koje žive u močvari (Manzi 2005; Horn i sur. 2012; Gilmore i sur. 2013). Pojedine vrsta ptica, poput nama omiljenih velikih papiga ara, koristi odumrle stupove palme buriti za gniježđenje i podizanje mladih (Brightsmith i Bravo 2006). Zanimljivo je naglasiti kako se navedene vrste hrane plodom u različitim fazama njegove zrelosti, stoga ova palma prehranjuje mnoge vrste bez međusobne kompeticije. Ova gozba velikog broja vrsta na jednom mjestu izuzetan je prizor u prašumi koju sam s velikim zadovoljstvom promatrala iz godine u godinu. Zbog svoje dominacije u ekosustavu i načina na koji pruža strukturnu i prehrambenu podršku mnogim različitim vrstama, buriti se smatra ekološki ključnom vrstom tropske šume.

Osim značajne vrijednosti u ekosustavu, buriti nudi nekoliko ekonomski i kulturološki važnih proizvoda.  Prirodoslovac Alexsandar Von Humboldt prozvao je buriti palmu “stablom života” zbog široke primjene u životu Indijanaca.

U tradicionalnoj primjeni svi dijelovi palme su iskoristivi:

Listovi palme služe za izradu tradicionalne ležaljke hammock ili natkrivanje krova koliba. Šupljikavo deblo krije obilje pitke vode. Plodove palme ubiru ruralne/indijanske zajednice koje potom prodaju posrednicima i distributerima u većim gradovima. Plodovi se jedu sirovi, najčešće posoljeni ili se od njih pripravljaju sokovi, ledeni štapići i sladoledi. Njima se osobito vole osladiti žene vjerujući da buriti plod daruje plodnost i bujne obline. Više o benefitima ove poslastice možete pročitati u članku…

Ukratko, trenutne strategije žetve buriti neodržive su i s ekološkog i s ekonomskog stajališta. Treba razviti uistinu održiv sustav upravljanja i uzeti u obzir palmin ekosustav, ekonomiju tržišta i potrebe ljudi uključenih u tržišni lanac. Održiv režim žetve može imati široke pozitivne utjecaje na očuvanje ove ugrožene palme i njenog ekosustava.

Činjenice i brojevi:

  • Palma Mauritia flexuosa nalazi se u čitavom slivu Amazonije. Raste u velikim gustoćama, oko 130-250 palmi po hektaru (Kahn 1991)
  • Ovaj ekosustav palmi obuhvaća oko 6 do 8 milijuna hektara peruanske Amazonije (Delgado i sur. 2007; Manzi i Coomes 2009).
  • Ženska palma godišnje proizvodi 4 do 8 plodonosnih grana, a svaka sadrži 500-2000 plodova (Goulding i Smith 2007).
  • Berba buriti predstavlja do 15% ukupnog prihoda autohtonih indijanskih zajednica (Manzi i Coomes 2009; Horn i sur. 2012).
  • Močvare buriti palme skladište oko 600 tona ugljičnog dioksida po hektaru, do pet puta više nego drugi tropski ekosustavi (IIAP 2006).
  • Uništenje močvara buriti palme i oslobađanje ugljičnog dioksida iz okoliša u značajnoj mjeri doprinosi globalnom zagrijavanju.
  • Buriti ulje sadrži 33 mg/100g beta-karotena što je 5 puta više od mrkve.

Palma Mauritia flexuosa, u Peruu zvana AGUAJE, nalazi se u čitavom slivu Amazonije. Palme stvaraju zajednice velike gustoće, oko 130-250 palmi po hektaru, stoga se močvare u kojima rastu nazivaju AGUAJAL. Ovaj ekosustav palmi obuhvaća oko 6 do 8 milijuna hektara peruanske Amazonije.

Pod pritiskom brže-više-lakše ljudi sijeku palme kako bi ubrali plod!

Wild harvest predstavlja model poslovanja koji možemo samo opisno pojasniti ili predstaviti u slobodnom prijevodu – divlja žetva. Drugim riječima, wild harvest uključuje izlazak u prirodu i branje izvornih namirnica koja se ručno prikuplja iz „divljih“ ili neupravljanih ekosustava. Želja mi je predstaviti važnost provođenja održive žetve u Amazonskom području, usko vezane uz palmu buriti čiji je skori nestanak primaran razlog pokretanja ovog projekta.

Pod pritiskom brže-više-lakše ljudi sijeku palme kako bi ubrali plod unatoč činjenici da glavni proizvod nije drvo. Velika potražnja održava visoku cijenu voćke na tržištu, a to rezultira intenzivnom i destruktivnom žetvom. Svakako je lakše i brže oboriti palmu negoli se na nju popeti. Dolaskom u Amazonu stanje se uopće nije činilo alarmantno. Buriti palme prisutne su posvuda. Ipak, promako mi je jedan detalj. Naime, kod buriti razlikujemo muški i ženski rod palme. Kako to obično biva, samo ženske palme daju plod, a njih nema na vidiku.

Već 1989. neke grupacije buriti palme u blizini Iquitosa potpuno su pretvorene u zajednicu muških stabala bez plodova. Berači su izvijestili da ponekad hodaju 3 do 4 dana kako bi pronašli prikladna stabla za žetvu, iako su samo nekoliko godina ranije morali hodati tek nekoliko sati. Kakvo je stanje danas, čak 30 godina kasnije? Samonikle buriti palme pogodne za žetvu preostale su jedino u udaljenim rukavcima rijeke Amazone.

Svjesni koliko moderno doba nanosi štete životnoj sredini, okrenuli smo negativan koncept u korist prašume. Kreirali smo ekološki brend Amazonskog ulja provođenjem ecofriendly žetve nad divljim/samoniklim biljem bez prethodne kultivacije prostora. Žetva u teškim uvjetima udaljenih dijelova Amazone zahtjeva više radne snage, ali ujedno osigurava stabilne prihode za brojne obitelji, pruža alternativu za destruktivne djelatnosti i čuva Amazonu za buduće naraštaje. Tijekom tri godine rada, edukacije i života s Amazonskim stanovništvom, stvoren je brand Mayantu.

Slike prikazuju razliku plantaže i divlje palme buriti kakve nalazimo u prašumi.

plantaža buriti palmedivlja buriti palma

Plantaža / Prašuma  – što je bolji oblik uzgoja?

Zbog neprekidne borbe za sunčevim zrakama u gustoj prašumi, biljke rastu u visinu. Buriti nerijetko doseže i 40 metara visine. Da bi berba u divljini bila još samo malo teže, visoke divlje palme obrasle su bodljama! Na internetu često nailazimo na fotografije ovih palmi, uredno posloženih na travnatoj livadi. Tako izgledaju plantaže koje stvara čovjek. Ne zaboravite da u prirodnom okruženju one rastu u močvari, stoga se palme intenzivno navodnjavaju. Palme na plantažama ne prelaze 10 metara visine, što ih čini pogodnim za berbu. Naime, uslijed velike izloženosti suncu palme ostaju nižeg rasta. Moram li spominjati da palme na plantažama služe isključivo za prehranu ljudi, šumske životinje svakako nisu dobrodošli gosti.

Monokulturne plantaže palmi glavni su uzrok deforestacije u područjima s velikom bioraznolikošću i rezultiraju destrukcijom ekosustava i životinjskih staništa.

Zemlja je ukradena nativnom stanovništvu i dana korporacijama za razvijanje plantaži palmi. Zloupotreba ljudskih prava i sukobi usko su povezani s krađom zemlje. Na plantažama se koriste kemikalije koje mogu rezultirati zagađenjem zemlje i izvora vode. Mito i korupcija alati su za širenje plantaža. Palmino ulje je generičko ime za sva ulja podrijetlom iz palmina ploda, međutim negativan trend usko je vezan za dvije vrste palmi uljarica. To su Elaeis guineensis i Elaeis Oleifera. Ove palme daju prinos deset puta veći od soje, uljane repice i suncokreta, stoga se koriste kao jeftino rafinirano ulje. Malezija i Indonezija dva su najveća proizvođača palminog ulja čiji je negativan utjecaj osuđivan od strane javnosti.

Iako nama prašuma djeluje poput nepregledne šume pretrpane biljkama; u očima Indijanaca prašuma je vrt koji je potrebno njegovati i održavati. Biljke nad kojima vrše žetvu povezane su šumskim putevima koje prvenstveno oblikuju životinje a potom koriste ljudi. Plodonosne biljke štite se od napada parazita poput raznih biljaka povijuša i penjačica koje opterećuju i guše stabla. Jedan aguajal u blizini sela može sadržavati dvjestotinjak palmi koje daju plodove dva puta godišnje. Palma proizvodi 4 do 8 plodonosnih grana, a svaka sadrži 500-2000 plodova. Prašuma je osmislila samoodrživu plantažu bez sadnje i navodnjavanja. Doseljenici iz gradova ovdje pronalaze brzu zaradu koju postižu destruktivnim obaranjem stabala, međutim udaljene plemenske zajednice njeguju ove prirodne vrtove generacijama. Uspostava zakona koji omogućuje zaštitu domorodačke zemlje, osigurao je opstanak plemena te održiv izvor visoko kvalitetnog ulja palme buriti.

Buriti se smatra najvažnijom socio-ekonomskom palmom u Amazoni.

Ovo voće u Amazonskoj prašumi konzumira nekoliko ekološki i kulturološki važnih životinjskih vrsta. Kada bi nabrajali, to su: tapir, nekoliko vrsta majmuna, šumske svinje, velike papige are, tukani pa čak ribe i kornjače koje žive u močvari (Manzi 2005; Horn i sur. 2012; Gilmore i sur. 2013). Pojedine vrsta ptica, poput nama omiljenih velikih papiga ara, koristi odumrle stupove palme buriti za gniježđenje i podizanje mladih (Brightsmith i Bravo 2006). Zanimljivo je naglasiti kako se navedene vrste hrane plodom u različitim fazama njegove zrelosti, stoga ova palma prehranjuje mnoge vrste bez međusobne kompeticije. Ova gozba velikog broja vrsta na jednom mjestu izuzetan je prizor u prašumi koju sam s velikim zadovoljstvom promatrala iz godine u godinu. Zbog svoje dominacije u ekosustavu i načina na koji pruža strukturnu i prehrambenu podršku mnogim različitim vrstama, buriti se smatra ekološki ključnom vrstom tropske šume.

Osim značajne vrijednosti u ekosustavu, buriti nudi nekoliko ekonomski i kulturološki važnih proizvoda.  Prirodoslovac Alexsandar Von Humboldt prozvao je buriti palmu “stablom života” zbog široke primjene u životu Indijanaca.

U tradicionalnoj primjeni svi dijelovi palme su iskoristivi:

Listovi palme služe za izradu tradicionalne ležaljke hammock ili natkrivanje krova koliba. Šupljikavo deblo krije obilje pitke vode. Plodove palme ubiru ruralne/indijanske zajednice koje potom prodaju posrednicima i distributerima u većim gradovima. Plodovi se jedu sirovi, najčešće posoljeni ili se od njih pripravljaju sokovi, ledeni štapići i sladoledi. Njima se osobito vole osladiti žene vjerujući da buriti plod daruje plodnost i bujne obline. Više o benefitima ove poslastice možete pročitati u članku…

Ukratko, trenutne strategije žetve buriti neodržive su i s ekološkog i s ekonomskog stajališta. Treba razviti uistinu održiv sustav upravljanja i uzeti u obzir palmin ekosustav, ekonomiju tržišta i potrebe ljudi uključenih u tržišni lanac. Održiv režim žetve može imati široke pozitivne utjecaje na očuvanje ove ugrožene palme i njenog ekosustava.

Činjenice i brojevi:

  • Palma Mauritia flexuosa nalazi se u čitavom slivu Amazonije. Raste u velikim gustoćama, oko 130-250 palmi po hektaru (Kahn 1991).
  • Ovaj ekosustav palmi obuhvaća oko 6 do 8 milijuna hektara peruanske Amazonije (Delgado i sur. 2007; Manzi i Coomes 2009).
  • Ženska palma godišnje proizvodi 4 do 8 plodonosnih grana, a svaka sadrži 500-2000 plodova (Goulding i Smith 2007).
  • Berba buriti predstavlja do 15% ukupnog prihoda autohtonih indijanskih zajednica (Manzi i Coomes 2009; Horn i sur. 2012).
  • Močvare buriti palme skladište oko 600 tona ugljičnog dioksida po hektaru, do pet puta više nego drugi tropski ekosustavi (IIAP 2006).
  • Uništenje močvara buriti palme i oslobađanje ugljičnog dioksida iz okoliša u značajnoj mjeri doprinosi globalnom zagrijavanju.
  • Buriti ulje sadrži 33 mg/100g beta-karotena što je 5 puta više od mrkve.